Zapaljene zastave na jarbolu življenja
Prije par dana smo sjedili (i sijedili) kod Šehe, u društvu sas tavljenom od nas Sarajlija i jednog Fočaka iz Srbinja.
On, bezbeli, tvrdi da su muslimani počeli "ovu aferu" i da je vidio svojim očima hiljade poklane srpske nejači u okolici Foče, a sve to u prisustvu čovjeka koji je u ratu izgubio dva brata. (Vjerovatno od granate koju su muslimani postavili sami sebi.)
Čovjek okreće le a, oči su mu pune suza i kaže, onako - više sam sebi nego drugima: "Ja ovo ne mogu vjerovati."
Fočak iz Srbinja se ne zaustavlja, nego nastavlja dokazivati da je Sarajevo jedna multinacionalna i demokratska sredina, jer u nje govom Srbinju (iliti Foči) čak nema ni muslimana koji bi mogli srati k'o on.
Izlazi iz kafane (kahvane, kavane) pjan k'o zemlja, a niko ga ne dira, a zadnje upućene riječi kafani: "Ma, svi ste vi muslimani!"
Ako ovo nije primjer bh. tolerancije, onda nas jebi ako znamo šta je!
Zato, kad Srebrov ili Nikolić - Nikolić ili Srebrov - treniraju našu toleranciju prema nečem što nam je, ako ne sveto a onda makar poštovano i to samo iz samopropagande, ne možemo da okrenemo le a i da plačemo.
Čin Vladimira ili Milana ne smije doći, kao što se on nadao, na naslovne strane, čak ni Dnevnog avaza a kamoli nekih svjetskih novina. Jer, to je čin jedne bolesno ambiciozne individue koja bi uradila sve, ali baš sve, da na sebe skrene pažnju.
Po mišljenju autora ovih redova, koji je jedan od rijetkih koji su prisustvovali ovoj lakrdiji "Jan Palaha", za ovaj akt dotični gospo din ne bi trebao biti krivično gonjen, nego jednostavno kažnjen za uznemiravanje javnog reda i mira, zaga ivanje okoline, upotrebu pirotehničkih sredstava u prisustvu djece i osu en na duboku i tešku kaznu anonimnosti.
