Let iznad vrapčijeg gnijezda (I)
Ne znam šta bi rekla da je doživjela ovogodišnji Božić bez ijedne pahulje, sa proljetnim temperaturama kada se Božić Bata znojio ispod svoje bunde, a njegovi jeleni umalo nisu lipsali od žeđi.
Sjedim pored otvorenog prozora i gledam komšiju Pašu kako u dvorištu čekićem lupa po nekom autu. Ne znam šta mu je namjera - da ga popravi ili uništi?
Nisam platio zadnji račun, pa su mi isključili telefon. U stvari, mene mogu zvati, ali ja ne mogu nikoga.
Zato i sjedim u kući i čekam poziv od djece i sati prolaze li prolaze, a niko se ne javlja.
Na zvonjavu telefona skačem sa stolice i dižem slušalicu.
Na drugom kraju je neki nepoznat glas:
"Sretan Božić ili Merry Christmas, kako ti se više sviđa."
"Opet neki duhovit zajebani što nema druga posla", pomislim i odgovaram: "Što meni čestitaš - nisam se ja rodio danas. Čestitaj njemu. Nažalost, ne znam njegov broj."
"Kladim se da ne znaš ko te zove."
"Da li bih trebao znati?"
"Sjećaš li se kad sam ti iz murije u Njemačkoj poslao čestitku za Novu godinu i obećao ti da ćemo slijedeću dočekati zajedno?"
Malo sam se premišljao, a onda uskliknuo: "Vrabac!!! Pa, gdje si, jebo te patak..."
"Evo me. Mi nikad ne proslavismo onu Novu godinu, pa te sad zovem."
"Kad si se vratio iz Kanade?"
"Nisam, evo me u Vankuveru. Kontao sam da ti skokneš malo do mene..."
"E, moj Vrabac!"
"U čemu je problem? Imaš naš pasoš? Imaš Zeleni karton?"
"Imam ja i pasoš i Zeleni, ali nemam onih drugih zelenih papira."
"Za to ne brini. Možeš li se dokotrljati do Zagreba? Poslaću ti kartu preko Senke - ona radi u Air Bosni. Još danas je ovde, a sutra se vraća. Rezervisaću ti kartu do Seattla, a onda ću ja doći po tebe kolima. Važi?"
"Ma, znaš, Vrabac..."
"Znači: dogovoreno. Vidimo se, pa ćemo pričati."
* * *
Spakovao sam sve stvari, ali u džumbusu na stolu, među bezbroj nepotrebnih vizit-karti, komadića papira na kojima su zapisane neke moje "ideje", pozivnica na književne večeri na koje nikad nisam otišao, zgužvanih papirnih maramica i praznih kutija cigareta - nigdje moje Zelene karte!
Hvata me nervoza koja prerasta u paniku, a što sam nervozniji, sve su manje šanse da ću je naći. U tom trenutku mi pred oči, mimo svakog logičnog konteksta, izlazi scena iz nekog filma kad su oba avionska motora u plamenu, a pilot umiruje kopilota:
"Nije sad vrijeme za paniku", a ovaj mu odgovara: "Upravo je sad vrijeme za paniku."
Sipam si duplu votku i palim cigaru i prebirem papirić po papirić i razmišljam, tješim sam sebe: "Šta će kome moja Zelena karta? Kakve vajde od nje?"
Onda se sjetim kako mi je jedan Šok prije godinu dana nudio pet hiljada maraka za nju, a kad sam ga pitao šta će mu, on mi odgovorio: "Znam ja šta će mi."
Ipak, pada mi kamen sa srca, prepoznah plava slova (nikad mi neće biti jasno zašto to zovu Zelena) i zakopčah je u džep košulje iznad ustreptalog srca.
* * *
Sa Senkom sjedim na zagrebačkom aerodromu i palim jednu cigaru na drugu, jer znam da mi slijedećih šesnaest sati predstoji apstinencija, pa, k'o biva, da nadoknadim...
"Kakvo je vrijeme tamo?", pitam je.
"Znaš i sam - kiša, pa kiša, pa opet kiša!"
"Kako si upoznala Vrapca?"
"Kojeg Vrapca?"
Tek tad skontah da je Vlado bio Vrabac samo za raju;
"Mislim Vladu?"
"Zašto ga zovete Vrabac?"
Bila bi to predugačka priča, pa je upitah:
"Jesi li primijetila da na ruci ima tetoviranog vrapca?"
"Jesam. Odakle mu to?"
Slegnuo sam ramenima:
"Nemam pojma. Vjerovatno iz vojske."
Nastavila je:
"U kockarnici."
"To me ne čudi", pomislih, a upitah:
"Šta ste igrali?"
E, sad je bilo vrijeme da se začudim.
"Ja sam igrala black-jack."
"A on?"
"Ništa. On radi kao krupje."
Nisam mogao a da se ne nasmijem. Samo sam zamislio scenu kako Vrapca, koji je uzeo hiljade i hiljade papaka na šibici, u Kanadi pitaju ima li kakvog iskustva s kockom.
Senka me začuđeno pitala: "Šta je tu smiješno?"
"Ništa, ništa... Samo me čudi jer Vrabac... Vlado nikad nije volio kocku."
* * *
Avion je rulao po pisti. Ja sam iznad glave smjestio torbu sa odjećom za par dana i velikim komadom stelje.
To je bilo jedino što mi je palo na pamet ponijeti Vrapcu. Privezao sam pojas i nastavio da tkam svoj san.
Nastavlja se... "Let iznad vrapčijeg gnijezda (II)"
