Sladoled
Ona, njegova prijateljica, primjećuje taj osmijeh i pita ga: "Kako se osjećaš sada kada si se vratio u svoj stan?" (U protekle dvije godine u nekoliko navrata je spavao i kod nje.)
"Dušo, gluplje pitanje nisam čuo odonda kad je Smiljko Šagolj izvještavao sa mjesta rudarske nesreće u Kaknju, kad su iznosili tijela poginulih rudara iz okna, a on turao mikrofon sluđenoj rodbini pod nos i sa svojini karakterističnim bedastim izrazom lica pitao: Kako se osjećate?"
Ona kao i da se ljutnula (s pravom), pa je on uhvatio za ruku i poljubio. "Ne znam", rekao je. I to je bila istina.
Jutros je gologuz hodao po svom stanu i uživao u tome, ali ga je boljela kičma od spavanja na golom podu. S prozora je mahnuo komšiji Bobanu preko puta, ali nije imao na čemu i u čemu da skuha kafu i da ga pozove. U nekom šturcu je našao i nekoliko svojih ploča, ali nije bilo gramofona da ih navije. Jutro je počeo s mlakim pivom, jer ni u kadi ni u lavabou nije bilo čepova da bi ga ohladio u vodi...
"Ne znam", ponovio je. Sjetio se one stare latinske izreke kako su poslije koitusa sve životinje tužne, pa se i on osjećao tako nekako, jer ove dvije godine i nisu bile ništa drugo nego jebavanje. Doduše, u zdrav mozak, ali, ipak, jebavanje.
Za sto je prišla djevojčica od nekih pet-šest godina i gledala ga krupnim crnim očima. U prvi mah nije shvatio da prosi, jer niti je ispružila ruku, niti je išta rekla onim cmizdravim glasom profesionalnih prosjaka - samo je stajala i gledala ih.
Dali su joj po marku, a ona je otišla do drugog stola. Čuo je lavež psa, a onda je djevojčica dotrčala do njegovog stola i promucala:
"Čiko, ostala mi je sandala..."
"Pa, idi, uzmi je, ništa se ne boj..."
"Ne smijem."
Okrenuo se i vidio oblajhanu plavušu i njenog preplanulog muža. Sretno su se kesili: uljepšali su sebi dan napujdavši psa (neku "fificu" koja je bila ispod stola) na dijete, pa im je to vjerovatno ispunilo njihov besmisleni život.
Uzeo je dijete za ruku i prišao njihovom stolu. Osjetio je da još drhti od straha.
"Izvinjavam se", rekao je i dohvatio prljavu, plastičnu sandalu.
Preplanulom šupku nije bilo dovoljno to što je uradio, pa je otvorio svoja žvalava usta:
"Zašto ne radiš, a ne da prosiš?"
("Fifica" je svojim životinjskim instinktom osjetila u kakvom je raspoloženju i prokontala da bi mogla dobiti nogu u glavu ako se opet oglasi, pa se šćućurila ispod stola.)
Pogledao ga je ravno u bezbojne oči i rekao:
"Kako vas nije stid?!"
Karenjak je zamucao:
"Nne možete tako razgovarati sa mnom..."
"Mogu, itekako mogu, pička li ti materina", rekao je i sagnuo se i pljunuo mu u kafu.
Osjećao se mnogo bolje.
Vratio se za sto, a prijateljica ga je pitala:
"Šta je to bilo?"
"Ništa. Uljepšao sam si dan."
Poručio je piće i opet buljio u one branike, ali ga sad nisu podsjećali na kurčeve, nego na sladolede u kornetu, a događaj s djevojčicom ga je vratio nekih četrdeset godina u prošlost...
...Boban, Dragan, Mimo, Radeta, Špiro, Milenko i on su cijeli dan proveli na bazenu u Pionirskoj dolini; kad su se vraćali na njega je, kod groblja Lav, naletio biciklista i on i sada ima ožiljak na sljepoočnici od tog sudara; prolazili su pored "kampa za strance" na Koševu; bio je ograđen, ali se džukela provukla ispod ograde i ugrizla ga za guzicu, a gazda se smijao i palio lulu Ronson upaljačem, milovao kera i vjerovatno mu govorio: "Good dog, good dog", a na atletskoj stazi je trenirala Emina Pilav (?) i odvela ga u svlačionicu i namazala ugriz alkoholom i jodom; bio je prestrašen da bi plakao, ali je zaplakao kad ga je, obučena u sprinterice s klincima, nagazila na nogu; u Vrazovoj su mu dali tetanus, a morao se javiti u Higijenski zavod da bi primio Pasterov serum protiv bjesnila; injekcija se davala u trbuh i bila je bolna, ali najgore je bilo to što za vrijeme primanja injekcija (tri - svake nedjelje) nije smio jesti sladoled...
...od tada ga više nije ni liznuo. Laže. Sjetio se kad je s Nevenom šetao Miskinovom, a njoj ispao sladoled iz Egipta i ona počela plakati; nije mu se dalo vraćati, pa je pokupio sladoled sa zemlje, oblizao ga i rekao: "Evo, sad je u redu"; sjetio se i toga kad je Vesni pravio ručak i rekao joj da ako ne pojede karfiol nema ništa od sladoleda; ona je gunđala, ali je ipak pojela ručak, a kad se kasno naveče, poslije posla, kao prebijeno pseto svalio u fotelju i rekao kćerci: "Zeko, donesi tati Daci pivo iz frižidera", ona mu je odgovorila: "Prvo karfiol - onda pivo"...
Zasuzile su mu oči, a prijateljica ga je poljubila:
"Šta je sad bilo?"
"Ništa. To je zbog sladoleda", rekao je i osjećao kako mu se ona "vanilija" u glavi lagano topi...
