Biografija
(Priredila: Tatjana Sekulić)
Dario Džamonja je rođen 18. januara 1955. u Sarajevu i gotovo cijeli život je proveo u svom rodnom gradu, ostavivši neizbrisivi trag. Ono nekoliko godina koje je proveo u Americi priskrbilo mu je samo "titulu" jedinog američkog pisca do kojeg držimo, kako napisa Ahmed Burić, jer svi znaju da je tih godina Dacina duša bila u Sarajevu.
Njegov otac se ubio, a majka odselila u Holandiju. Odrastao je s djedom i bakom. Odrastao je sa Sarajevom.
Ali, književnost je odabrala njega. Postao je Pisac koji živi ono što piše. A, živio je za svoj grad, svoju zemlju i raju.
Kada su ga pitali koje je nacionalnosti - odgovorio je: "Mrtvac. Pripadnik najbrojnije nacije na svijetu."
Nije mogao shvatiti da "Muje, Save i Ivane s kojima se cijelog života družio nisu bile samo to - njegovi prijatelji i raja, već duboko u sebi ili pod samom kožom samo Muslimani, Srbi i Hrvati koji su jedva dočekali priliku da se pridruže stadu, da zauvijek izgube svoju individualnost koju su cijelog života gradili i postanu ćelije jednog bolesnog, nacionalnog bića monstruma koje jeste osuđeno na propast, ali koje će prije toga učiniti sve da za sobom povuče što veći broj u ništavilo."
Nije to Daco mogao shvatiti, nije želio shvatiti da postoje takvi PAPANI, kako ih je nazivao ("što nije ništa drugo do skraćenica za Primitivac, Amoralan, Polupismen, Agresivan, Nacionalista")
Godine 1993. ranjen je. S porodicom napušta Sarajevo i odlazi u Ameriku. Njegov brak se raspao, ali do posljednjeg trenutka živio je za svoje kćerke.
Snalazio se Pisac i u dalekoj Americi. Pokušavao živjeti onako kako je navikao s rajom u Sarajevu. Fizički je bio tamo, dušom u Sarajevu. I tamo su ga pitali koje je nacionalnosti. "Mrtvac" - odgovarao je, a kada ga je jednom jedna od njegovih "djevojaka" pitala šta je u horoskopu, odgovorio je: "Idiot, u Bosni je puno ljudi rođeno u znaku idiota!"
Po povratku u Sarajevo nastavio je da "živi od pisanja", iako mu jednom slikar Affan Ramić napisa: "Daco, ti ne živiš od pisanja - ti od toga umireš".
Umro je 15. oktobra 2001. godine, treći put. Prvi put je umro, kako je napisao, 1993. kada je napustio Sarajevo. Godine 1998. je opet umro kada je napuštao Ameriku i svoju djecu. Prije 10 godina ispisao se iz živih.
Džamonja je bio Pisac, novinar, kolumnista u časopisima Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Kolumnista, Valter i Valter ekspres, te urednik u časopisu Lica. Osvojio je brojne nagrade. Iza sebe je ostavio deset knjiga. Zapisa o jednom vremenu, gradu, jednoj zemlji, ljubavi i prokletstvu.
Od 2009. godine u sarajevskoj kafani Šetalište u oktobru se održava večer sjećanja na Džamonju. Ove godine, prijatelji su se okupili kako bi se prisjetili ne samo njega, već i pisca Nedžada Ibrišimovića koji se iz živih ispisao 15. seprembra 2011.
Dario Džamonja je rođen 18. januara 1955. u Sarajevu i gotovo cijeli život je proveo u svom rodnom gradu, ostavivši neizbrisivi trag. Ono nekoliko godina koje je proveo u Americi priskrbilo mu je samo "titulu" jedinog američkog pisca do kojeg držimo, kako napisa Ahmed Burić, jer svi znaju da je tih godina Dacina duša bila u Sarajevu.
Njegov otac se ubio, a majka odselila u Holandiju. Odrastao je s djedom i bakom. Odrastao je sa Sarajevom.
"Da je Dario sam odlučivao o svojoj sudbini, možda nikada ne bi odabrao književni posao, koji je odabrao njega. Nego bi, sa svojom rajom iz Fisa, smisao svog života tražio u sportu ili muzici. Pa, našo-ne-našo." (Abdulah Sidran)
Ali, književnost je odabrala njega. Postao je Pisac koji živi ono što piše. A, živio je za svoj grad, svoju zemlju i raju.
"U Dacinom rezonu ne postoji geografija, biologija, nacija, politika, pa ni književnost." (A. Sidran)
Kada su ga pitali koje je nacionalnosti - odgovorio je: "Mrtvac. Pripadnik najbrojnije nacije na svijetu."
Nije mogao shvatiti da "Muje, Save i Ivane s kojima se cijelog života družio nisu bile samo to - njegovi prijatelji i raja, već duboko u sebi ili pod samom kožom samo Muslimani, Srbi i Hrvati koji su jedva dočekali priliku da se pridruže stadu, da zauvijek izgube svoju individualnost koju su cijelog života gradili i postanu ćelije jednog bolesnog, nacionalnog bića monstruma koje jeste osuđeno na propast, ali koje će prije toga učiniti sve da za sobom povuče što veći broj u ništavilo."
Nije to Daco mogao shvatiti, nije želio shvatiti da postoje takvi PAPANI, kako ih je nazivao ("što nije ništa drugo do skraćenica za Primitivac, Amoralan, Polupismen, Agresivan, Nacionalista")
Godine 1993. ranjen je. S porodicom napušta Sarajevo i odlazi u Ameriku. Njegov brak se raspao, ali do posljednjeg trenutka živio je za svoje kćerke.
Snalazio se Pisac i u dalekoj Americi. Pokušavao živjeti onako kako je navikao s rajom u Sarajevu. Fizički je bio tamo, dušom u Sarajevu. I tamo su ga pitali koje je nacionalnosti. "Mrtvac" - odgovarao je, a kada ga je jednom jedna od njegovih "djevojaka" pitala šta je u horoskopu, odgovorio je: "Idiot, u Bosni je puno ljudi rođeno u znaku idiota!"
Po povratku u Sarajevo nastavio je da "živi od pisanja", iako mu jednom slikar Affan Ramić napisa: "Daco, ti ne živiš od pisanja - ti od toga umireš".
Umro je 15. oktobra 2001. godine, treći put. Prvi put je umro, kako je napisao, 1993. kada je napustio Sarajevo. Godine 1998. je opet umro kada je napuštao Ameriku i svoju djecu. Prije 10 godina ispisao se iz živih.
"Ima li iko, u Sarajevu, da nije proplakao, da mu se srce nije skamenilo, onog dana kada u novinama iziđe obavijest da se ispisao iz živih - Dario Džamonja?" (Abdulah Sidran)
Džamonja je bio Pisac, novinar, kolumnista u časopisima Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Kolumnista, Valter i Valter ekspres, te urednik u časopisu Lica. Osvojio je brojne nagrade. Iza sebe je ostavio deset knjiga. Zapisa o jednom vremenu, gradu, jednoj zemlji, ljubavi i prokletstvu.
Od 2009. godine u sarajevskoj kafani Šetalište u oktobru se održava večer sjećanja na Džamonju. Ove godine, prijatelji su se okupili kako bi se prisjetili ne samo njega, već i pisca Nedžada Ibrišimovića koji se iz živih ispisao 15. seprembra 2011.
BIBLIOGRAFIJA
- Priče iz moje ulice. Oslobođenje. Sarajevo, 1980.
- Zdravstvena knjižica. Svjetlost. Sarajevo, 1985.
- Drugo izdanje. Veselin Masleša. Sarajevo, 1987.
- Priručnik. Svjetlost. Sarajevo, 1988.
- These days, 1989.
- Dirty laundry, 1990.
- Prljavi veš. Autorovo izdanje. Sarajevo, 1991.
- Pisma iz ludnice. Slobodna Bosna. Sarajevo, 2001.
- Ptica na žici. Buybook. Sarajevo, 2002; - 2. dopunjeno izdanje. Buybook. Sarajevo, 2003.
- Priče - Dario Džamonja. Pressing. Sarajevo, 2003.
- "Veselin Masleša" za najbolju knjigu kratkih priča,1985.
- "Fund Free Expression" nagrada, 1993.
- Americka nagrada "Kluba pisaca Madison", 1994.
- "Madison Poetry" nagrada, 1996.
- Americka nagrada "Kluba pisaca Madison", 1994.
- "Madison Poetry" nagrada, 1996.